Monthly Archives: August 2011

Maketa porušene crkve u DerventiMaketa porušene crkve u Derventi

Dragi posjetitelji web stranice župe svetog Juraja mučenika u Derventi. Otkako sam imenovan za župnika 21. kolovoza 2005. na prvom mjestu želja mi je naše župljane, a i sve one koji vole i pokazuju zanimanje za ovaj napaćeni kraj Bosanske Posavine, upoznati sa svim događanjima kako u župi ovdje u Derventi, tako i s onim izvan župe.

Prošlo je deset godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma, a grad Derventa još nema sagrađenu župnu crkvu. Župna crkva Sv. Juraja mučenika je potpuno srušena 1992. godine. Kripta (podrum) crkve je obnovljena i ona nam služi za slavljenje svih liturgijskih slavlja, na koja se okuplja svake nedjelje 100 do 150 vjernika. Zahvaljujući vladi Republike Hrvatske prošle godine je podignut i zvonik, koji svojom visinom i ljepotom daje i posebnu čar ovom gradu. Grad Derventa je jedini grad u Bosni i Hercegovini u kojem su prije rata većinski narod bili Hrvati, koji nema katoličku crkvu.

Kad neki čovjek, stranac po prvi put prolazi ovim krajem može osjetiti da ovom kraju nešto nedostaje, a to je njegovi prijeratni stanovnici. Bez tih stanovnika ovaj kraj odražava sliku praznine i duhovnog nesklada. Činjenica je da stablo života Hrvata katolika u ovom kraju je potpuno srušeno, ali ponosni smo na našu prošlost i svi moraju biti svjesni da su naši korijeni duboki u ovoj pitomoj posavskoj zemlji. Mladice života iz tog korijena mogu sigurno nanovo niknuti, ukoliko vi dragi dervenćani budete pokazali svojim zalaganjem da vam je do tog života stalo.

Stoga u ime svih onih koji su svoje živote položili za ovu grudu, u ime svih vaših djedova i baka, sinova i kćeri ove rodne grude, koji počivaju na groblju Rabić, Polje i Kuljenovci, potičem svakog svog župljanina, nemojte djedovinu koja je krvavo stečena olako prodavati za sitne pare. Ne postoji bogatstvo koje je vrednije od onoga što su naši očevi i majke žuljevitim rukama i sa znojem na licu stekli. Zamisli, tvoj djed i baka, otac i majka, nikad nisu vidjeli mora, krvavo su radili da bi stekli ono na što smo svi mi ponosni, a ti sad za sitniš to poklanjaš nekom drugom. Svjestan sam da su uvjeti života ovdje još uvijek teški, znam i to da nije lako ostaviti radno mjesto i imanje koje ste u novim sredinama stekli i doći ovdje na nulu, ali bar nemoj u bescjenje prodati ono što su naši djedovi i bake cijenili više od bilo kojeg bogatstva. S vremena na vrijeme dođi, zapali svom djedu i baki svijeću, pomoli se za pokoj njihovih duša, obiđi porušeno ognjište, pokaži svome unuku i sinu gdje si rođen, gdje si odrastao i gdje si prve ljubavi stekao. Uvjeravam vas da će ubrzo doći vrijeme (ulaska u europsku uniju) kad će komad zemlje u ovim krajevima, biti zlata vrijedan.

Budimo ponosni što smo sunce prvi put ugledali u ovim prelijepim krajevima, da druge koji s nama dijele ovaj predivni zavičaj poštujemo, a svaku kaplju znoja i žulj naših djedova i baka cijenimo i budemo zahvalni za ono što su činili. Nastojmo i dalje ljepotu i čar ovih brežuljaka i ove ravnice sačuvati za pokoljena koja dolaze iza nas, kao što su i naši djedovi i bake nama sačuvali.

Dobri Bog neka nam u tome bude potpora i snaga, a zagovor svetog Juraja mučenika našeg zaštitnika i zagovornika i obilje Božjeg blagoslova neka prati svakog pojedinca do čijeg srca dopru ove riječi, kako bismo se uzdignuta čela i s ponosom na licu pojavili ne samo pred Bogom, nego i pred svakim čovjekom koji voli ovu ljepotu zemaljskog raja imenom Bosanska Posavina!